Nako žrijeba kvalifikacijskih grupa za EP 2012. godine, u nogometnoj javnosti preovladava mišljenje da je grupa u kojoj se našla BiH lakša nego li je to bila ona u kvalifikacijama za Mundijal 2010 u Južnoj Africi. Ipak, pored Francuske o kojoj je suvišno trošiti riječi, protivnici poput Rumunije, Albanije, Bjelorusije nisu za potcjenjivanje...

- Ni slučajno. Rumune ne pamtimo po dobrom iz nekih ranijih kvalifikacija, dok su Albanija i Bjelorusija u kvalifikacijama za Mundijal u Africi neke reprezentacije velikog imena skupo koštale - kaže Admir Vladavić, bh. reprezentativac i član aktuelnog prvaka Austrije.

Iako je rano za matematiku, Vladavić priznaje da je i on malo računao...

- Pa dobro, rano je, ali je sasvim normalno da se malo kalkuliše koliko nam i šta treba. U prethodnim kvalifikacijama, kada smo izborili baraža, uvjerili smo se da se do velikog rezultat najlakše stiže preko, uslovno rečeno, malih reprezentacija - kaže Vladavić i dodaje:

- Mislim da bi pobjede u svih šest utakmica protiv Albanije, Bjelorusije i Luksemburga i domaći trijumf protiv Rumuna bio dovoljan da odmah osiguramo plasman na EP, ili kao prvi u grupi ili kao najbolji drugi. Gledao sam ostale grupe, i mislim da će teško neka reprezentacija koja završi kao drugoplasirana skupiti 21 bod.

U prethodnim kvalifikacijama smo upravo po toj formuli stigli do baraža. Pobjedili smo po dva puta Belgiju, Estoniju i Armeniju. Koliko je to sada izvodljivo?

- Samo lud čovjek bi sada rekao da iz tih šest utakmica imamo sigurnih 18 bodova. Po meni, i sada imamo skoro sve što smo imali u prethodnim kvalifikacijama, veliko ime na klupi, skoro identičan sastav, možda sada čak i malo jači za to neko iskustvo. Fali nam još samo ona atmosfera koju smo imali u prethodnim kvalifikacijama, kada se fudbal mogao osjetiti na svakom koraku u državi. Budemo li imali tu atmosferu i u predstojećim kvalifikacijama, mislim da konačno možemo do istorijskog uspjeha, odnosno plasmana na veliko takmičenje.

Prvenstvo u Austriji se nastavlja narednog vikenda, gostujete Ridu... Prije toga, čeka vas još jedna teška utakmica u Kupu Austrije...

- Igramo sutra protiv Šturma Samira Muratovića. To je 3. kolo Kupa Austrije. To je na neki način i generalna proba pred nastavaka prvenstva, u kojem je cilj odbraniti titulu prvaka.

Može li Salzburg i ove sezone do nekog od trofeja?

- U narednih osam dana čeka nas pravi pakao. Nekako se poklopilo da igramo tri super važna duela, i sva tri u gostima. Idealno bi bilo da pobjedimo u sva tri, međutim, vidjet ćemo.

Nakon sutrašnjeg duelu u Kupu Austrije, te starta proljetnog dijela prvenstva protiv Rida (13.2), čeka vas i prvi meč 1/16 finala Evropske lige, opet u gostima, protiv Standarda...

- Ma o Standardu je rano razmišljati. Doduše, vidim da im u prvenstvu baš i ne cvjetaju ruže i da nisu baš u optimalnoj formi. Mi smo grupnu fazu Evropske lige odigrali perfektno, sa stopostotnim učinkom i to u grupi sa Laciom i Viljarealom, i kada bi smo po tome gledali, Belgijanci ne bi trebali biti nerješiva enigma. No, vidjet ćemo.

Većinu prijateljskih utakmica u pripremnom periodu počinjao si od prve minute. Očekuješ li da se taj trend nastavi i u oficijelnim utakmicama?

- Kako sada stvari stoje, da. Međutim, kod Huba Stivensa se nikad ne zna. I kada sam tek došao prošlog ljeta u Salzburg odmah sam uskočio u startnu postavu, i to u utakmicama kvalifikacija za Ligu prvaka koje smo dobijali, da bi potom više ulazio s klupe. Ipak, bio je to period adaptacije na neki način, i mislim da ću na proljeće igrati daleko više - kazao je u razgovoru za «San» Admir Vladavić.

E. B.

Anri, Sanjol i ja među njima

Prvi svoj nastup u dresu A-reprezentacije pred domaćom publikom Vladavić je imao upravo protiv «Trikolora», i to na Koševu. Uprkos porazu od 1:2, kaže da se te utakmice rado sjeća...

- Ma, kako se neću sjećati! Tada sma još bio u Želji. Igrao sam dosta dobro kada me tadašnji selektor Blaž Slišković uveo u igru. A, tribine pune kao šibica. I onda se ujutro probudim, odem na trafiku, kada tamo imam šta vidjeti. U novinama moja slika kako driblam Tijeria Anrija i Vilija Sanjola... Čovječe, telefon gori, cijeli Mostar zove, a meni srce k'o Bosmal - prisjeća se kroz smijeh Vladavić.